Goal.com objavio je i drugi odlomak iz knjige talijanskog pisca Luce Caiolija "Cristiano Ronaldo: Opsesija za savršenstvom". U prvom dijelu smo saznali gdje je odrastao Ronaldo, kako je dobio ime i čime su se bavili njegovi roditelji, otac Dinis i majka Dolores.
"Sa šest godina Cristiano je prvi put zakoračio na nogometni travnjak. Njegov rođak Nuno nastupao je za Andorinha, lokalnu amatersku momčad i Cristiano je često gledao njihove utakmice sa svojim ocem. Nuno ga je jednom prilikom pozvao na travnjak, a zatim mu i predložio da se pridruži omladinskoj momčadi.Cristiano je pristao na radost svojih roditelja Dolores i Dinis koji su oduvijek voljeli nogomet. Dinis i njegov stariji sin Hugo su veliki navijači Benfice, dok je Dolores obožavala Luísa Figa i lisabonski Sporting.
U sezoni 1994-95, devetogodišnji Cristiano Ronaldo dos Santos Aveiro je prvi put registriran kao nogometaš pod brojem 17.182 u nogometnom savezu Funchala, glavnog grada Madeire. Tada je dobio i prvi dres sa svojim imenom, bio je to svijetlo plavi dres Andorinhe, lokalne momčadi s dugom poviješću osnovane 6. svibnja 1925. godine. Andorinha je portugalski naziv za lastu, a prema legendi momčad je dobila ime tako što je lasta letom pratila fantastičan udarac jednog nogometaša.
Učitelj Francisco Afonso, koji je u osnovnoj školi predavao Ronaldovoj sestri Katia, posvetio je 25 godina života treniranju mladih nogometaša u juniorskoj ligi Madeire. On je bio i trener kod kojeg je Cristiano napravio prve nogometne korake. Afonso nikada neće zaboraviti trenutak kada je prvi put ugledao sedmogodišnjeg Ronalda na Andorinhinom travnjaku
"Živio je za nogomet, bio izrazito brz i tehnički briljantan. Igrao je podjednako dobro i s lijevom i desnom nogom, bio je mršav, ali opet za glavu viši od svojih vršnjaka. Odmah se moglo primijetiti da je iznimno nadaren, imao je urođen talent. Uvijek je jurio za loptom i želio je jednog dana postati profesionalni nogometaš. Na travnjaku je bio vrlo fokusiran, uvijek se trudio bez obzira koju poziciju je igrao. Kad bi morao propustiti utakmicu svijet bi mu se srušio", prepričao je Afonso početke velike karijere.
Predsjednik kluba Rui Santos prisjetio se anegdote na utakmici tijekom sezone 1993-94: "Andorinha je igrala protiv Camachoe, koja je u to vrijeme bila jedna od najjačih momčadi na otoku. Na poluvremenu smo gubili 2:0 i Ronaldo je u svlačionicu ušao toliko uzbuđen, jecao je kao dijete kojem je oduzeta omiljena igračka. Vratio se na travnjak s velikom željom, s dva postignuta pogotka vodio je svoju momčad do pobjede 3:2. On definitivno nije znao gubiti. Svaki put želio je samo pobjedu, a kad bi njegova momčad izgubila plakao je!"
"Zato je dobio nadimak "cmizdravac". Plakao je i ljutio se vrlo lako, ako mu suigrač ne bi dodao loptu, kada bi promašio gol ili kada momčad nije igrala kako je on htio", kaže o sinu majka Dolores.
Drugi nadimak bio mu je "abelhinha" odnosno mala pčela, jer nikada nije prestao raditi. Baš kao pčela, neprestano je zujao preko cijelog travnjaka.
"Nogometaš kao Ronaldo ne rađa se svaki dan", dodaje Rui Santos. "Čim ga ugledate shvaćate da je rođena nova zvijezda, potpuno se razlikovao od druge djece koju vidite na terenu"
Nažalost, Andorinha je bila jedna od najslabijih momčadi u ligi i kada bi igrali protiv Maritima, Camara de Lobosa ili Machice znalo se da će izgubiti. Ronaldo nije želio igrati te utakmice jer nije volio gubiti. Međutim njegov otac bi ga oraspoložio, uvjerio da obuče dres i kopačke i pridruži se svojoj momčadi na travnjaku.
"Samo slabi odustaju", govorio mu je otac Dinis i to je lekcija koju mali Ronaldo nikad neće zaboraviti."
Нема коментара:
Постави коментар